Pogledajte jelovnik za TRAVANJ!
U slučaju da ne dobijemo narudžbu, zadržavamo pravo promjene jelovnika za pojedine dane.
Dragi učenici, sve probleme s tabletima možete prijavljivati osobno svakog ponedjeljka od 10.30 do 11.15 ili na mail
katarina.ljubicic1@skole.hr
nastavnici Katarini Mirković.
MUP RH pokrenuo
je aplikaciju za prijavu
elektroničkog nasilja.
Stoga, ako Vam se tako
nešto i dogodi,
nemojte šutjeti nego
NASILJE PRIJAVITE!
« Travanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
Javna objava o trošenju proračunskih sredstava
http://os-amreljkovic-bebrina.skole.hr/dokumenti
Carnet webmail promijenio je adresu stranice za prijavu. Svom sandučiću e - pošte možete pristupiti OVDJE!
1. sat - 7,30 - 8,15
2. sat - 8,20 - 9,05
3. sat 9,10 - 9,55
veliki odmor
4. sat - 10,10 - 10,55
5. sat - 11,00 - 11,45
6. sat - 11,50 - 12,35
7. sat - 12,40 - 13,25
8. sat - 13,30 - 14,15
Krenuli smo oko 7:30h ispred naše škole u Bebrini.
U autobusu je atmosfera bila ugodna i svi su bili prijateljski raspoloženi.
Stigavši u Vukovar, prvo smo posjetili bolnicu.
Tamo smo saznali kako je bilo u Vukovaru za vrijeme rata.
Posebno nas se dojmila priča o mladiću kojemu je krmača pala među noge, dok nas je sve rastužila priča o bebi koja se rodila u 7. mjesecu i nije preživjela jer nije bilo struje.
U hodniku bolnice smo vidjeli svog starog prijatelja Ivana Martića, jer su i Osječani toga dana bili u posjetu gradu na Dunavu.
Nakon bolnice išli smo u vojarnu.
Tamo smo se slikali na tenkovima i na brodu.
Nakon vojarne uputili smo se prema Ovčari.
Tamo su nas mnoge svladale emocije.
Najmlađa osoba tamo ubijena je bio mladić od 16 god., a bila je i ubijena žena koja je bila u 8. mjesecu trudnoće.
Nakon Ovčare išli smo na masovnu grobnicu. Ondje je ubijeno preko 200 ljudi i nikada ne bi saznali gdje su pokopani da dva Hrvatska branitelja nisu uspjela pobjeći i sakriti se u šikaru.
Tu smo ostavili lampion.
Poslije toga smo se uputili na groblje gdje se odvijala sahrana jednog Hrvatskog branitelja.
Tamo smo kod križa koji gleda na sve strane svijeta položili vijenac u čast braniteljima.
Zatim smo otišli do križa na Dunavu i tamo smo imali pola sata slobodnog vremena, koje smo mi proveli tako da smo se prošetali gradom i kupili nešto za uspomenu na Grad heroj.
Malo smo zakasnili na dogovoreno vrijeme kod autobusa, ali nam je oprošteno.
Pogledali smo kratki film u samostanu koji je obuhvatio sva mjesta koja smo prošli taj dan i pomolili smo se u crkvi sv. Filipa i Jakova.
Nakon toga smo sjeli u autobus i uputili se kući.
U autobusu je atmosfera bila odlična, svi su bili dobro raspoloženi.
Kući smo stigli oko 17h.
I sada znamo da ne smijemo zaboraviti Vukovar.
(tekst napisale Lea Alagić i Marija Filajdić, 8.a)